Prvi spomen imena „Šolta” datira još iz 4. stoljeća prije Krista, a dolazi iz grčkog jezika. Prvotno su otok nazvali Olynta, Rimljani su ga kasnije preimenovali u Solintu ili Solentiu, zatim je postao poznat pod današnjim imenom Šolta. Prvi dokazi o naseljenosti mogu se pratiti još u doba Ilira, iako se vjeruje da je otok bio naseljen i mnogo prije toga.
Šolta je bila omiljena rezidencija rimskog cara Dioklecijana, a 295. godine on je ovdje, u uvali Piškera, sagradio vlastiti ribnjak. Njegovi ostaci i danas su vidljivi pod morem. Na istom dijelu otoka pronaći ćete i ostatke rimske villa rusticae; seoske vile koju su zaposjeli rimski zemljoposjednici. Daljnji ostaci villa rusticae nalaze se na otoku kod Donjeg Sela, Rogača i Gornjeg Sela.
Prema legendi, ilirska kraljica Teuta na Šolti je imala dvorac. Njegovi se ostaci i danas mogu vidjeti na brdu s pogledom na uvalu Senjska. Zvao se Mir i predstavljao je mjesto gdje su ljudi mogli doći pronaći unutarnji mir i snagu.
Kraljica Teuta bila je poznata ilirska kraljica, a njezina legenda još živi. Kada lokalni ribari žele nešto pitati kraljicu ili jednostavno joj odati počast, prvi ulov dana vraćaju natrag u more ispod njezina starog dvorca.
Po cijeloj Šolti vidjet ćete ostatke starih kamenih kuća poput ove na slici. Ove kuće zovu se bunje, a uz njih su mještani imali svoje njive. Bunje su koristili kao mjesto za čuvanje alata i kao zaklon od kiše. Zanimljivo je da se ove kuće mogu naći diljem svijeta, što sugerira da su bile tipično naselje iz pretpovijesnog doba.
Dokazi rimske okupacije vidljivi su diljem Šolte. Jedan primjer su kuće villa rusticae koje se nalaze u Donjem Selu, Rogaču, Gornjem Selu i uvali Piškera. Pojam villa rusticae može se grubo prevesti kao vila na selu, a one su bile dom rimskih zemljoposjednika. Posjednici su živjeli u glavnoj kući koja je bila okružena poljoprivrednim površinama.
Još u 3. stoljeću rimski car Dioklecijan započeo je uzgoj ribe u uvalama otoka Šolte kako bi prehranio legije koje su se brinule o njegovom umirovljeničkom domu. Car Dioklecijan bio je istaknuti car koji je rođen u obitelji niskog statusa u Dalmaciji, a upravo on spasio je Rimsko Carstvo od ruba propasti.
Legenda glasi da je Dioklecijanovo omiljeno mjesto za ribolov bila uvala Piškera u Nečujmu, koja se nalazi na sjevernom dijelu Šolte. Nečujam je lijep, zelen i nadasve miran. Poznat je i po ljekovitom blatu. Šoltansko crno blato izvrsne kvalitete pomaže kod bolova u kostima, izvlači višak vode iz tijela, daje koži hranjive minerale, idealno je kao prirodni lifting lica. Netaknuta šoltanska priroda nudi brojne mogućnosti za razvoj raznih aspekata turizma, a jedna od njih je komplementarna medicina.
Uz nevjerojatne lokalne proizvode, čisto plavo more i zadivljujuću prirodnu ljepotu, lako je shvatiti zašto je uvala Piškera bila Dioklecijanovo omiljeno mjesto za ribolov. Pod morem su i danas vidljivi ostaci ovog drevnog ribnjaka.
Na brdu tik do luke Rogač naći ćete Grohote; najstarije i najveće naselje na otoku Šolti. U Grohotama se nalazi Slavića kaštel (Dvorac Slavić) koji je bio u vlasništvu splitske plemićke obitelji Slavić.
Dvorac je građen u tri različite faze. Izvorno je sagrađen kao kula na tri kata za zaštitu sela od gusarskih napada, a naknadno je dodan još jedan kat kako bi se ojačala obrana dvorca. U 19. stoljeću preuređena je u stambeni prostor, a danas je glavni ured Općine Šolta. U velikom dvorištu dvorca često se održavaju kulturna događanja i predstave.
Preko mora, u Splitu, nalazi se Dioklecijanova palača. Udaljena je samo 20-ak minuta vožnje brodom od Šolte i smatra se jednim od najbolje očuvanih spomenika iz rimskog doba.
Dioklecijan je bio rimski car koji je potekao iz obitelji niskog statusa kako bi na kraju spasio Rimsko carstvo od ruba propasti. Bio je jedini rimski car koji se dobrovoljno povukao. Nakon umirovljenja, uselio se u svoju palaču u Splitu i tu je proveo ostatak svojih dana u vrtlarenju i uzgoju povrća.
Njegova palača u Splitu podijeljena je na četiri dijela kroz koja prolaze dvije glavne ulice. Sastoji se od luksuzne vile, ljetnikovca i rimskog vojnog logora, poznatog kao castrum.